beats by dre cheap

Ko? O čemu? – Kurva o poštenju!

U očima prosječnog čitača, građanina Bosne i Hercegovine, ja sam narcisoidni samouzgajani mizantrop, koji usljed lagodnog života propraćenog velikim brojem pročitanih knjiga smatra kako ima pravo negativno trućati o svemu što se ne uklapa u savršeni ružičasti svijet. Pisala ja o politici, ekonomiji, nakaradnom birokratskom sistemu, mentalitetu ili o komunikaciji, uvijek ću ispod vlastitog teksta pročitati najmanje deset komentara koji nemaju veze sa napisanim, nalaze se tu isključivo zahvaljujući Dunning – Kruger-ovom sindromu od kojeg boluje većinski dio stanovnika brdovitog Balkana. Ovaj relativno novi pojam u psihologiji, odnosi se na neobuče osobe koje imaju „iluziju superiornosti“ , donose neadekvatne odluke i netačne zaključke, a njihova nekompetentnost onemogućava metakognitivnu sposobnost da shvate greške. Prosječan Balkanac smatra kako ima pravo da iznosi svoje nakaradno mišljenje potkovano krkansko – bilderskim znanjem stečenim u kafani ili na fakultetu (otprilike je to isto!), mahati onim jadnim komadićem papira koji kao treba predstavljati njegovu inteligenciju i na sva zvona trubiti kako mu ova država nije ništa pružila (sram da je bude!). Ekvivalent prosječnog balkanskog muškarčine je isfeminizirana plastična lutkica, sa diplomom u ruci, koja odbija raditi bilo šta osim posjećivati renomirane kafane i tražiti dobru priliku za udomljavanje, te kao takva ima pravo komentirati sve društveno relevantne teme o kojima nema apsolutno nikakve veze, budući da je jedina knjiga koju je u životu pročitala bio priručnik „Zašto muškarci vole kučke“ (dobro, pročitala je i „Pedeset nijansi sive“). Budimo realni (ne pretjerujem!) ova dva kalibra dominiraju brdovitim Balkanom i svaki put kada se zapitam „Ko pobogu glasa za ove mediokritete koji haraju političkom scenom BiH“, „Odakle Šešelju ovolika potpora“, ili „Zašto me nazivaju arogantnom i drskom“ sjetim se ove okrutne činjenice. - Sjetim se da usljed nedostatka volje, želje, kompetencija, komunikacijskih vještina, inteligencije, obrazovanja i znanja građani Bosne i Hercegovine mogu djelovati isključivo nagonski (i to ne onda, kako sam ranije tvrdila kada im je ugrožen vitalni interes, budući da i za to treba neka vrsta promišljanja), onako bez ikakvog razmišljanja i cilja. Sinoć (valjda usljed dobrog raspoloženja, jer nemam ja običaj to da činim), tješim vidno izrevoltiranu kolegicu, koja se isčuđava po društvenim mrežama kako je moguće da je jedino u Bosni i Hercegovini rečenica „ne vole ovdje pametne ljude“ realna. Onako u svom fazonu iskomentiram ja taj status, budući da je riječ o izuzetno pametnoj ženi koja zaslužuje podršku, a ni sama ne vjerujem u ono što sam napisala. Naime, imamo mi običaj da konstantno veličamo vlastitu propast, da živimo u svijetu koji ne teži ničemu boljem, jer prosječnost se na brdovitom Balkanu isplati. Od neandertalca, brdsko – planinskog međeda sa nekom kupljenom diplomom napravi gospodina koji će onom pametnijem, sposobnijem i inteligentnijem od sebe davati savjete kako je konačno vrijeme da spusti kriterije i da te silne knjige, zalaganje, trud i rad koji je isti uložio u svoje znanje ne vrijede apsolutno ništa, sve dok mu je on šef. I da, isti nikada nije naučio šta znači pojam „samokritičnost“ a i kako bi, kad je pobogu savršen!? Valjda pod uticajem okruženja, silnih mentalno – intelektualnih barijera, niskih mjerila i prosječnih želja, nisamo naučili šta znači asertivna komunikacija te koliko je ista bitna za uspostavljanje komunikacijskih standarda koje naše društvo nema. Zjalanje, mahalanje, neprofesionalizam ne samo da su prisutni u većini državnih nego i privatnih institucija i kompanija koje pod uticajem istog nikada neće postati ono što bi trebale biti – ozbiljne ustanove sa kvalitetnim kadrom. Dakle, raditi na sebi, znači raditi na svojoj komunikaciji. Polazeći od „ja“ perspektive, iznoseći jasno svoje želje, stavove, potrebe, braneći svoja prava i poštujući prava sagovornika, postajemo komunikacijski sposobni za rad u bilo kojoj instituciji. Ali ne, lakše je prodavati zajele, kritikovati svakog onog ko je bolji o tebe, za sve imati ono prokleto „ali“ i živjeti u iliziji od bilo kakvog intelektualnog ulaganja u sebe i svoje znanje. - Blago tebi državo kad si prepuštena ovakvoj generaciji!

Disident bez cilja
http://disidentbezcilja.blogger.ba
19/04/2016 18:37