beats by dre cheap

Politika (ni)je kurva!

Politika je kolektivna djelatnost koja smjera donošenju odluka o rješenju problema i izvršenju te odluke, koja je obavezna za sve članove zajednice. – Nije li divna ova definicija? Direktna, koncizna i kratka (takve najviše volim). No, kako to obično biva (jebiga, volim ovu rečenicu), u bosanskohercegovačkom društvu sve mora biti naopako. Bosna i Hercegovina je složena multietnička, multikulturna i multikonfesionalna država (grohotom se smijem), koja se, na temelju Daytonskog mirovnog sporazuma potpisanog 1995.godine u Parizu i važećeg Ustava, sastoji od dva entiteta – Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i tri konstitutivna naroda – Bošnjaka, Srba i Hrvata. U sastavu države je administrativna odblast pod međunarodnom upravom - Distrikt Brčko. U skladu sa Ustavom državne organe vlasti čine: Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine se sastoji od tri člana (po jednog Bošnjaka, Srbina i Hrvata), koji se svakih osam mjeseci smjenjuju na mjestu Predsjedavajućeg predsjedništva tokom mandata Predsjedništva koji traje četiri godine. Članove predsjedništva neposredno bira narod na izborima, na način da za bošnjačkog i hrvatskog člana glasa biračko tijelo Federacije, a za srpskog člana biračko tijelo Republike Srpske. Predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje Predsjedništvo, a odobrava Parlamentarna skupština. Predsjedavajući zatim imenuje ministre. Jebote (obećavam, neću više psovati), kad bi silni novci koje država Bosna i Hercegovina isplaćuje kako bi navedeni državni organi funkcionisali kako treba (pravimo se da funkcionišu) bili investirani u ekonomski razvoj, pitam se gdje bi nam bio kraj!? Ako uzmemo u ozbir da vanjski dug Bosne i Hercegovine trenutno iznosi 8285565,54 KM (a da je Milorad Dodik – predsjednik Republike Srpske, uzeo novi kredit u iznosu od 300 miliona KM), da su dana 30.04.2015. godine na evidencijama zavoda i službi za zapošljavanje bile 542 253 osobe (iako je Bakir Izetbegović – ubjedljivi pobjednik Izbora 2014. godine obećao da će zaposliti 100 000 osoba), a da Bosna i Hercegovina nije ni blizu priključivanja Evropskoj Uniji, mogu slobodno reći da građani Bosne i Hercegovine imaju ozbiljnih mentalnih problema koje bi trebali početi liječiti, inače im ne predviđam svijetlu budućnost. Ali dobro, ja sam samo hejter, koji ne voli svoju domovinu (ne postoji logičnije objašnjenje za osobu koja je svojevoljno pristala da ne bude konstitutivna). Pričam ja prije par mjeseci sa prijateljicom o radnicima tuzlanske tvornice deterdženata „Dita“. I ja onako, intelektualno raspoložena, naivna kakva i jesam, izjavim da je njihova medijska kampanja dobra stvar no da to nema veze sa ekonomijom, jer solidarisanje nije ekonomija. Kupit će građani Bosne i Hercegovine jednom njihov deterdžent, čisto kako bi im pomogli, no naredni put će shvatiti da za isti novac mogu kupiti mnogo kvalitetniji proizvod te će to isto i učiniti (budući da je to potrošačka sloboda, a na kraju krajeva bosanskohercegovački mentalitet nikada nije bio dosljedan). Naravno, ne završavam na tome, nego nastavljam kako mi je čitava ta kampanja „Kupujmo domaće“ čisto sranje (ispričavam se!, neću više) te da ću za vlastiti, pošteno zarađeni novac kupovati šta god želim. Dakle to znači da kupujem samo kvalitetne proizvode (bilo da je riječ o domaćim ili uvoznim) i da ekonomija jedne države ne treba da se zasniva na jeftinim promidžbenim programima nego ozbiljnim investicijskim poduhvatima kojih na moju veliku žalost u Bosni i Hercegovini nema. A i kako bi bilo, kada u svim normalnim državama za registraciju firme je potrebno nešto više od dva dana, dok u Bosni i Hercegovini osoba koji želi da pokrene neki biznis prođe kroz ozbiljne psihičke i fizičke torture, od opasnih administrativnih prepreka do neljubaznih šalterskih radnica koje primaju platu da budu drske, odvratne (i ružne! - morate priznati da većina njih liči na Dušanku Majkić – poslanicu u Parlamentoj Skupštini Bosne i Hercegovine). I da, nakon ovog mog intelektualnog promišljanja, moja prijateljica me proglasila državnim neprijateljem broj 1. Dalje, žale se građani Bosne i Hercegovine na korupciju, nepotizam, stranačko zapošljavanje a i dalje se svim silama trude da država ima javna preduzeća (pa nije li to smiješno?!). Liberalizam, mislim na ekonomski liberalizam, pravi liberalizam, privatizacija (koje u BiH nema, da se razumijemo, sitni lopovluci nisu privatizacija) omogućava zapošljavanje na osnovu kvaliteta, budući da vlasnik privatnog preduzeća želi radnika koji će kvalitetno obavljati posao za koji je plaćen. Vratimo se na one moje šalterske radnice kojima država isplaćuje platu (samo kažem!). Ili uporedimo radnike Univerzitetsko Kliničkog Centra Tuzla sa radnicima Health Institution Special Private Hospital „BH Heart Centre“ Tuzla. Procedura da obavite obični pregled srca na UKC Tuzla je manje komplikovana od obijanja trezora Švicarske banke. Prvo čekate dva-tri mjeseca (ako do tada ne umrete!), nakon toga dolazite na šalter broj 1 gdje vam ova moja šalteruša sa početka priče daje instrukcije da odete na šalter broj 2. Pri dolasku na šalter broj 2 očekuje vas red prosječne dužine 15 metara. Čekate otprilike 45 minuta da bi vas neljubazna šalterska radnica poslala na šalter broj 3, budući da ona nije zadužena za to što vama treba. Čekate još pola sata, obavite sve kod šalterske radnice broj 3 koja vas vrati kod šalterske radnice broj 1, čekate još 3 sata, obavite pregled, a rezultete čekate još 3 mjeseca. TAKVA JE PROCEDURA. Ukoliko želite pregled u BH Heart Centre Tuzla dovoljno je da nazovete ljubaznu tetu, koja vam zakaže pregled kod još ljubaznijeg doktora spremnog da odgovori na sva vaša pitanja, a rezultate pregleda imate isti dan. Zašto je to tako? Zato što ozbiljna privatizacija zahtjeva i ozbiljan kvalitet, za razliku od državnih institucija koje bez ikakvog kvaliteta prazne državnu kasu. I da, politika nije kurva, samo su je građani načinili takvom!

Disident bez cilja
http://disidentbezcilja.blogger.ba
16/10/2015 20:45